Beograd – istorija, kultura, izlasci

Beograd

Beograd, zanosni glavni  grad Srbije, svojim šarmom i lepotom privlači turiste iz svih delova sveta. Od kafića pa sve do raskošnog noćnog života, Beograd je grad koji nikad ne spava. To je jedan od najzabavnijih gradova na celom svetu. Beograd ima veličanstvene građevine, mirne parkove, veličanstvene restorane sa autentičnom balkanskom kuhinjom, izvanredne umetnike, elektrifikovane muzeje .

Grad između istoka i zapada, svedok je burnih istorijskih događaja. Duh njegovih stanovnika je ono što Beograd najviše čini privlačnim. Beograd ima najzanimljivije muškarce, i najzagonetnije žene. Neki od najvećih sportista upravo potiču iz Beograda. Novak Đoković, Ana Ivanović.

Ko god doživi Beograd, bez sumnje će se zaljubiti u njega.

Beograd ima mnogo znamenitosti po kojima je prepoznatljiv.

Istorija Beograda

Jedna od najboljih zbirki u Evropi, nalazi se u Srpskom narodnom muzeju, koji poseduje preko 400. 000 eksponata, uključujući remek dela Pikasa, Monea, Renoara. Muzej je jedan od razloga zašto je Beograd, srce srpske kulture. Muzej predstavlja nacionalno blago.

Pored predmeta neprocenjive vrednosti iz svih perioda srpske istorije, najvredniji eksponat je najranije poznati  ćirilični zapis, Miroslavljevo jevanđelje iz 1190g.

Srbi su narod koji je najsvesniji svoje istorije, od svih naroda na svetu. Ovo kolektivno sećanje, jedan je od glavnih motiva, zbog koga su Beograđani počeli da štite i čuvaju nasleđe srpskog naroda od 1844. gkada je muzej osnovan. Beograd je grad u kome se oseća istorija, strast, i pozitivna atmosfera.Verovatno ga zbog toga njegovi stanovnici i vole toliko.Beograd se smatra Parizom Balkana. Svoj ugled je dobio raspoloženjem i srdačnošću svojih stanovnika. U Beogradu se nikad nećete osetiti usamljeno.Uvek ćete lako da steknete nove prijatelje. Beograđani su ono što Beograd čini takvim kakav je.

Vekovima je Beograd bio pod okupacijom. Sam Narodni muzej  je izraz srpskog nacionalnog osvešćenja počev od dana kada se Srbija zasitila turske vlasti i zahtevala slobodu.

Prvi srpski ustanak počeo je 1804g. i predstavljao je pobunu protiv turske kontrole.Vođa ustanika je bio Karađorđe, osnivač dinastije Karađorđrvić. Prvi put je Srbija imala viziju, da bude nezavisna. Posle tri veka tuđinske okupacije, uprkos tome što je ugušen od strane Turaka u krvi 1836g. Dve godine kasnije usledio je Drugi srpski ustanak. Vođa ustanka je bio osnivač dinastije Obrenović. Ovaj  ustanak je doveo do stvaranja savremene Srbije.

Vođa ustanka Miloš Obrenović postao je knez novonastale kneževine Srbije. Ko zna na šta bi Beograd ličio danas da nije bilo njega. Bio je istinski revolucionar, a njegova zaostavština živi do današnjih dana.Nigde se njegov duh ne oseća , kao u vili koju je izgradio za sebe u Beogradu na mestu gde je knez Miloš umro.  Milošev konak je jedno od preostalih zdanja tradicionalne blkanske arhitekture. Milošev konak čuva duh borbe protiv Turaka vođene tih revolucionarnih godina, kao i odlične eksponate. Pored Miloševog konaka nalazi se jedno od najstarijih i najlepših stabala platana u Evropi. Zasađeno  pre 170 godina, po legendi , ovo je drvo za koje je knez Miloš naredio da bude posađeno u rupi sa krečom. Upravo zato je drvo raslo brzo I dobilo prelepu boju. 1881 g drvetu je dodata gvozdena potpora, jer 35 metara visoko drvo nije moglo da izdrži težinu sopstvenih grana.

Konak je izgrađen u Topčiderskom parku . Čak i danas u ovom  divnom okruženju vlada mir. Beograđani vole svoje parkove. U Beogradu ih je 65. Ukupna  površina svih parkova  iznosi 36hektara.

Kalemegdan beograd

Jedan od najlepših je onaj oko Kalemegdanske tvrđave. Kalemegdan je stara turska reč za bojište. Kalemegdanski park je najpopularniji park Beograđana, ali i mnogih turista koji dolaze u njega. Poput prave zelene oaze , unutar urbanog Beograda, park krase krivudavi puteljci,slikovite fontane, klupe u hladu, istorijska zdanjai predivan pogled na reku. Istorija Kalemegdana ustvari je istorija Beograda. Arheološki podaci dokazuju da je područje današnjeg Beograda naseljeno pre 7000 godina. Neolitske civilizacije Starčeva i Vinče, postojali su unutar ili u blizini Beograda i dominirale Balkanom. Vinčansko pismo pronađeno je na predmetima vinčanske kulture. Smatra se najstarijim prototipskim pismom na svetu, i datira skoro 1000 godina pre razvoja pravog pisma.Trenutno se nalazi na oko 14 km od Beograda u malom Beogradskom naselju Vinča, gde je jedno od najznačajnijih neolitskih naselja u Evropi, otkrila ekipa istraživača 1908 g. na čelu sa Milojem Vasićem, prvim srpskim školovanim  arheologom.

Vinča je ne samo jedan od prvih evropskih gradova , nego i prva evropska metropola. U periodu vinčanske civilizacije iznad zemlje su podizane kuće izgrađene od drveta pokrivene blatom..

U Vinči se živelo bez prekida 7500 godina, bez prekida 5500 godina pre nove ere do dana današnjeg.

1403 g Srbi  su na ovom mestu smestili svoju prestonicu.

Grad je prosperirao za vreme Despota Stefana Lazarevića. On je Beograd obnovio i od njega stvorio politički, kulturni, trgovački i turistički centar.

Današnji naziv grada potiče od reči ”beli grad” , iz poslanice  Pape Jovana VIII, Bugarskom caru Borisu I, u kome se pominje ponašanje mesnog episkopa. Ako pogledate danas Beograd na sve liči osim na beli grad. Danas je Beograd obojen svim duginim bojama. Zidovi kule danšnjeg Beograda beli su samo na gradskom grub.

1427g. Beograd je pao pod mađarsku upravu, a 1456.g sultan Mehmed Osvajač je poveo otomansku vojsku od 150.000 vojnika na Beograd. Uz pomoć krstaša, Turci su poraženi , a ta pobeda je smatrana toliko veličanstvenom, da je Papa naredio crkvama da zvone u podne svakog dana u znak sećanja na pobedu u Beogradu.

Od ukupno  273 džamije koje su postojale u Beogradu, ostala je samo jedna, Bajrakli  džamija, koja je  sagrađen 1575.g. a razlog zašto je preživela dve decenije austrijske uprave  u 18 veku, kada je većina džamija srušena je taj što je Bajrakli džamija pretvorena u katoličku crkvu. Po povratku Turaka obnovljena je kao džamija.

Do dana današnjeg ostalo je veoma malo fizičkih svedočanstava o dugovekovnoj vladavini Turaka, nad Beogradom. Ali je ona imala uticaj na kulturu. Većina Beograđana  dan počinje turskom kafom, dok u Turskoj se više pije čaj.

Po konačnom odlasku Turaka 1867g. Beograd je postao najznačajniji grad na Balkanu.Tokom Prvog svetskog rata većina ofanziva odigrala se u blizini Beograda, tako da je sam grad bio najvećim delom razoren. Nakon rata Beograd je postao prestonica novonastale Kraljevine Srba, Hrvata I Slovenaca,koja je kasnije nazvana “Kraljevina Jugoslavija”.  Ova država se raspala pod žestokim udarima nacističke avijacije, koja je Beograd uništila 1941g.

U podeli Jugoslavije između sila Osovine, Srbija je bila pod vojnom  upravom nacističke Nemačke. Delovi Beograda pripali su Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a predratno sajmište pretvoreno je u koncentracioni logor  za srpske Jevreje, Rome I političke zarobljenike. Kasnije  su Nemci preuzeli kontrolu  nad logorom ode Hrvata.

Posle rata Beograd je postao glavni grad komunističke Jugoslavije  sa Josipom Brozom Titom na čelu. U ovom periodu Beograd je brzo rastao, privreda je nacionalizovana, a vlada je uvela radničko samoupravljanje .

Ima ljudi u Beogradu  koji će reći da je komunizam nešto najgore što se moglo desiti Beogradu i Srbiji, a ima i onih koji tvrde da se nikad nije lepše živelo nego za vreme Titove komunističke ere.

Prema broju prisutnih političara I državnih delegacija, Titova sahrana je bila najveća sahrana jednog državnika u istoriji.

Tito je sahranjen u Kući Cveća  u beogradskom naselju Dedinje. Titova smrt nije bila samo smrt predsednika, već je to  bio kraj jedne ere. Uskoro je usledilo krvavo rasparčavanje Jugoslavije. 1980g oči čitavog sveta su bile uprte u Beograd. Istok, Zapad, Nesvrstani, sva njihova srca i misli su bili uz nas..

Sa pojavom nacionalizma u Jugoslaviji, iskorištavanog od strane političara, Miloševića, Tuđmana, Izetbegovića, zemlja je izgubila  svoj ugled i zaglibila u rat.

Tokom devedesetih zemlja čiji je glavni grad bio Beograd, postajala je sve manja i manja. Vlada u Beogradu na čelu sa Miloševićem morala je da zbrine reke izbeglica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, da reši problem demonstracija uperenih protiv vladajućeg režima, drugu po redu najveću stopu  inflacije ikad zabeležene u svetu  93 I 94g., mafijaške obračune i na kraju Nato bombardovanje 1999g. Ožiljci od bombardovanja i danas su vidljivi. Iako ovde svi tvrde da je Nato bombardovanje bilo protivzakonito, narodu je posle njega bilo dosta Miloševića, i bilo je  sazrelo vreme za “Buldožer revoluciju”.  5 oktobra 2000g. posle nedelji I nedelja protesta zbog Miloševićeve izborne krađe, u Beograd su se slile reke ljudi iz svih delova zemlje da sruše Miloševićev režim. Dan kasnije Milošević je priznao poraz i Beograd je počeo da dolazi sebi.posle decenije nestabilnosti i rata.

Beograd je uvek bio poznat po brzim oporavcima. Posle pada Miloševića, narod je bio pun nade i vere u bolju budućnost. Nakon skidanja Miloševića sa vlasti 2000g. Beograd je prošao kroz mnoga turbulentna vremena. Nikada nije bilo lako biti Beograđanin. Ali ljudi su ovde ostali iz ljubavi prema gradu I prema njegovim građanima.

Znamenitosti Beograda

Iste godine počela je restauracija jednog od najsvetijih mesta za sve pravoslavne hrišćane, hrama Svetog Save na Vračaru, posvećenog Svetom Savi , osnivaču Srpske pravoslavne crkve, i važnoj ličnosti srednjevekovneSrbije. Izgradnja ovog pravoslavnog hrama trajala je od 1935 g, da bi bila prekinuta 1941. Kada je Beograd oslobođen, komunistička vlast  je odlučila da ovu nedovršenu crkvu koristi kao skladište. Izgradnja hrama je nastavljena 1985g. Najveće dostignuće, u izgradnji je podizanje  centralne kupole teške 4000 tona,  koja je izgrađena na zemlji, ujedno sa bakarnom oplatom i krstom. Podizanje je trajalo 40 dana . Završeno je 1989g.  Danas je ovo najmonumentalnija građevina u Beogradu. Hram dominira panoramom Beograda.

Izgled Beograda se tokom godina menjao mnogo puta. Razaran je u mnogim ratovima, ali je opet izgrađen svaki put, što svedoči o rešenosti Beograđana da svoj grad održe u životu.

Tašmajdan je stara turska reč za kamenolom. Najveći deo kamena za izgradnju potekao je upravo iz  Tašmajdanskog parka. Brdašca ovog parka su izdubljena. Postoji više mesta u gradu gde možete da idete ispod zemlje i da doživite Beograd ispod Beograda. Na specijalnim turama možete da obiđete pećine, taminice, zazidane reke, tunele, bunkere I druge građevine koje su gradili narodi koji su naseljavali Beograd. Tokom nacističke okupacije Gestapo je koristio podzemne pećine na Tašmajdanu kao sklonište.

1999 g. srpska državna televizija koja se nalazi u Tašmajdanskom parku bila je bombardovana od strane Nato snaga. Deo zgrade se srušio zatrpavši zaposlene koji su te noći radili. Tom prilikom 16 osoba je poginulo. U parku je podignut spomenik  koji budi tužna  sećanja na Nato bombardovanje. Spomenik je podignut u čast  sve  dece  koja su poginula tokom bombardovanja Srbije.

Preko puta sopmenika nalazi se crkva Svetog Marka, izgrađena pre početka Drugog svetskog rata, po uzoru na manstir Gračanicu koji se nalazi na jugu Srbije.U ovoj crkvi su sahranjeni Car Dušan , kralj Aleksandar I njegova žena Draga Mašin koji su ubijeni u Starom dvoru.

Danas je Stari dvor skupština grada Beograda. Dvor je građen  od 1882-1884 u stilu akademizma 19 veka.Skupština je danas mesto ispred koje se dočekuju šampioni Srbije u raznim sportskim disciplinama.

Nova kraljeva palata poznatija kao Beli Dvor, dobila je ime po fasadi od mermera donetog sa hrvatskog ostrva Brača.. Isti mermer je korišćen za izgradnju Bele kuće u Vašingtonu.

Enterijer Belog Dvora je ukrašen džordžijanskim antikvitetima iz 19 veka. Beli Dvor je trebalo da bude buduća rezidencija  tri sina kralja Aleksandra I Karađorđevića kada odrastu. Međutim kralj je ubijen 1934g, tako da je dvor poveren regent Pavlu I njegovoj porodici. Kraljica Marija je nastavila da živi u palati sa svojim sinovima. Kada su nakon Drugog svetskog rata komunisti preuzeli vlast , dok je kraljevska porodica bila u egzilu, Beli Dvor je bio nezvanična  rezidencija  predsednika Tita. Devedesetih godina Milošević je koristio palatu kao svoju kancelariju. Danas u Belom Dvoru stanuje prestolonaslednik Aleksandar  II , njegova supruga princeza Katarina i njegova tri sina iz prvog braka.

U Beogradu sve počinje i završava se rekama  Dunavom I Savom. One su važan deo života Beograđana. Malo ljudi zna da su Beograd I Berlin jedina dva  glavna grada u Evropi kroz koje teku dve velike reke.

“Ušće” je deo grada, oko ušća Save I Dunava. Sa reke Save pruža se očaravajući pogled na centar Beograda. Na ovom području nalazi se 16 ostrva. Beogradski Havaji kako Beograđani nazivaju Adu Ciganliju , je ostrvo na Savi, beogradsko žarište masovne rekreacije i sporta. Ujedno je i najposećenija gradska plaža u Evropi.

Drugo poznato ostrvo je “Veliko ratno ostrvo” koje obeležava ušće reke Save u Dunav. Ime je dobilo , zbog strateške važnosti u ratovim i bitkama u prošlosti. Danas je oko 2/3 ostrva prirodni rezervat brojnih vrsta ptica, od kojih su mnoge ugrožene vrste. Na severnom kraju ostrva nalazi se poznata plaža”Lido”.

Sa reke možete videti Nebojšinu kulu, izgrađenu u 15 veku, sa ciljem da se zaštiti Beogradska luka. Korišćena je i kao tamnica i mučilište, gde je grčki  revolucionar i pesnik Riga od Fere, bio smaknut i bačen u Dunav od strane Turaka.1798g .

Krstarenjem rekom možete videti Beograd iz druge perspektive. Doživećete predivne vidike na Kalemegdansku tvrđavu i Stari grad.

Dugo šetalište kraj kreka kod Ušća, je Park prijateljstva, mesto gde su mnoge svetske vođe,  političari i poznate ličnosti posadili stablo, po tradiciji koje je započela Titova komunistička vlada. Ispod svakog drveta nalazi se pločica na kojoj je ispisano ko ga je posadio.

Čuveni spomenik Karađorđu koji je poveo Srbe na ustanak protiv Turaka podignut je 1985g. Bronzana statua se nalazi na mestu gde su Karađorđeve trupe napravile kamp 1806g. neposredno pred bitku sa Turcima, kako bi oslobodili Beograd.

Trg Slavija na kome se ukrštaju 7 ulica predstavlja pravi košmar za vozače.Područje današnje Slavije nekada je bila močvara u kojoj su se lovile patke.

Muzej automobila je još jedna turistička atrakcija Beograda.U muzeju se nalazi velika kolekcija automobile iz svih vremenskih perioda,. Muzej se nalazi u prvoj javnoj garaži sagrađenoj davne 1929g.Od preko 50 automobila, najstariji je model Maro Gordon  iz 1897g.

Tragovi minulih ideologija su i danas vidljivi u gradu. Neki od njih su doneli patnju i rat, neki su ostavili bogatu istoriju i tradiciju . Arhitektura Beograda je bila pod uticajem brojnih ideologija.Veliki deo nije očuvan , zbog burne prošlosti , ali je arhitektonsko nasleđe jedno od najlepših u Evropi.

Konak knjeginje Ljubice sagrađen 1831g, je pravi primer srpsko-balkanskog stila sa zapadnjačkim uticajima na klasičnim dekorativnim elementima.Danas je ovo zdanje deo Muzeja grada Beograda i koristi se kao izložbeni prostor . U stalnoj postavci je originalan nameštaj dizajniran u orijentalno balkanskom ili nekom drugom stilu tog vremena.

Saborna pravoslavna crkva je kao i Konak kneginje Ljubice sagrađen po nalogu kneza Miloša, koji je sa svoja dva sina sahranjen u ovoj crkvi. Saborna crkva ne samo da je značajna po izgledu, već se u njoj nalaze posmrtni ostaci čuvenog reformatora srpskog jezika Vuka Karadžića I velikog prosvetitelja I reformatora Dositeja Obradovića.

Kapetan Mišino zdanje  sagrađeno 1863.po arhitektonskom stilu sadrži primese raznih stilova  sa dominantnim elementima romantizma I renesanse. Danas je ovaj objekat sedište rektorata Beogradskog univerziteta. Nekada je u ovoj zgradi bio smešten Beogradski Univerzitet najviša obrazovna institucija Beograda i Srbije. U sklopu univerziteta nalazi se 31 fakultet.

Da bi osetili draž studentskog života , morate posetiti Studentski grad , urbani deo Novog Beograda u kome je smešten studentski kampus. Studenti su uvek bili učesnici svih važnih društvenih događanja , počevši od velikih studentskih demonstracija 1968, pa do 2000g. kada su organizovani u Otpor pomogli u svrgavanju Miloševića sa vlasti.I danas student učestvuju u društvenoj i kulturnoj slici Srbije.

Još jedna monumentalna zgrada sagrađena 1940 g. je ona  u kojoj se danas nalazi Pravni fakultet.

Ljubitelji mira i tišine, beže od gradske buke  na Avalu , brdo kraj Beograda sa divnom prirodom i najvišim tornjem u Srbiji. Sa vrha tornja pruža se predivan pogled.

Bliže gradu nalazi se park Košutnjak, savršeno mesto  za opuštanje u hladovini, ili u nekom od restorana. Možete da pravite roštilj, što mnogi Beograđani I čine naročito tokom Prvomajskih praznika.

Kratka šetnja od Kalenića pijace odvešće vas do muzeja Nikole Tesle. Tesla je bio američki naučnik srpskog porekla, koji je svoj najveći doprinos nauci I svetskom tehnološkom , napretku dao kao proonalazač obrtnih magnetnih polja i celokupnog sistema proizvodnje  I distribucije električne energije zasnovane na upotrebi naizmenične struje. Jedini je Srbin čije se ime koristi kao oznaka za mernu jedinicu. Tesla je merna jedinica za magnetnu indukciju.  Konstruisao je I čuveni “Teslin kamen”.

U stambenoj vili izgrađenoj 1927g. smešten je 1952g. kada je osnovan  muzej Nikole Tesle. Sav materijal koji se nalazi u muzeju doneo je Savo Kosanović, Teslin nećak,koji je preneo njegove lične stvari i sva dokumenta u Beograd posle Tesline smrti.

Ovo je jedini muzej u svetu koji čuva originalnu ličnu zaostavštinu Nikole Tesle, a ujedno i jedinstvena naučna institucija u Srbiji I svetu.

Još jedan objekat u Beogradu  nosi ime ovog slavnog naučnika. To je međunarodni beogradski aerodrom Nikola Tesla, sagrađen 1962 g.

Još jedna stvar koja će vas impresionirati u Beogradu je veliki broj knjižara koje su ravnomerno raspoređene po celom gradu. Beograđani mnogo vremena provode po knjižarama. Iz tog razloga postoji dosta lokala u  kojima pored knjiga možete dobiti I piće. To su neka vrsta kafića-knjižare.

Sve ove knjižare su šala u poređenju sa Narodnom bibliotekom Srbije sa preko 5 miliona publikacija. Osnovana je 1832g I prvobitno se nalazila na Kosančićevom vencu. Za vreme Drugog svetskog rata zgrada je totalno uništena, kao I kolekcija od preko pola miliona knjiga  I nezamenljiv arhiv starih dokumenata u Srbiji.To je bila tragedija nesagledivih razmera. Nova zgrada sagrađena je 1973g.

Gde da se  dobro jede u Beogradu

Jedan aspekt srpske kulture i tradicije koji turisti koji su u poseti Beogradu uvek iskuse sa uživanjem je hrana. Beograd je ponosan na svoje kuvarsko umeće. Upoznavanje sa srpskom kuhinjom zaista predstavlja upoznavanje sa važnim delom srpske kulture. Istorijski uticaj napravio je od Beograda raskršće civilizacija, savršeno mesto za prepuštanje srpskoj gastronomiji. Za početak najbolje mesto je kafana, vrsta tradicionalnog restorana ili krčme. Ona je najvažniji deo života jednog Beograđanina, mesto na kojem se može opustiti sa porodicom ili prijateljima.To je mesto na kome se raspravlja o politici I fudbali, mesto na kome se često sklapaju poslovni ugovori. Svaki Beograđanin ima svoju kafanu i svaka kafana svoje Beograđane.

Najstrija izgrađena  kafana u Beogradu nalazi se u kući turskog stila iz 1823g, napravljena za trgovačkog  predstavnika Numa Ička. Kuću je kasnije kupio Toma Ećim, lični lekar kneza Mihaila, koji je u njoj otvorio kagfanu. Nakon što je nekoliko puta promenila vlasnika ,1892g, dobila je ime “Kod Saborne crkve”. Crkveni zvaničnici su shvatili naziv kao uvredu I zahtevali su promenu imena. Dok je vlasnik smišljao novo ime  za kafanu okačio je tablu sa znakom pitanja, što su mnogi shvatili kao novo ime kafane.  To ime ostalo je do dana današnjeg.

Mnoga jela karakteristična su za Beograd I Balkan. Ćevapčići, burek,sarma. pljeskavica, karađorđeva šnicla, mućkalica, podvarak.

U Beogradu ima više pekara nego što možete da zamislite. Iz njih se šire zanosni mirisi.

Buregdžinica “Sarajevo” verovatno pravi najbolji burek koji ćete ikad probati.

Poslastičarnica “Mali Princ” je raj za sve sladokusce. Čak i oni koji to nisu neće odoleti njenim slatkišima.

Mnogi ne znaju da u Beogradu postoji “Bermudski trougao”. Čine ga tri kafane u Makedonskoj ulici. Jedna od njih je Šumatovac koja je dobila ime pre pola veka , jer su ljudi nestajali na nekoliko dana na ovim mestima. Na neki način to je I suština kafane.Mesto na koje možete da pobegnete od svakodnevnice.

Jedan od najboljih restoran u Beogradu je Kalemegdanska terasa, koja se upravo nalazi gdeiI sam naziv govori. Njegov šarm je mešavina atmosfere tvrđave  iz 13 veka, odlične ponude domaće i strane kuhije i velikog izbora stranih vina. Posebno treba istaći,  veličanstven pogled sa terase restorana na reku Dunav.

Noću u mnogim kafanama u Beogradu vlada slavljenička atmosfera. Ona jedinstvena se nalazi u kafani “Karčagin”u jugonostalgičnom stilu. Ova kafana nudi živu muziku, jeftina pića, dobru hranu i noć koju nećete nikad zaboraviti, u zavisnosti od toga koliko popijete. Iza naziva kafana se krije mnogo više od dobre hrane i atmosfere. Tu se krije boemski životni stil, najbolje dočaran u ulici poznatoj kao “Skadarlija”. Skadarlija, nekada cigansko naselje, davnih godina postala je stecište umetnika, zbog jeftinog smeštaj I blizine Narodnog pozorišta. Kafane u Skadarliji postale su središte umetničkog i književnog života, deo grada koji odiše boemskim duhom. Beograđani vole da porede Skadarliju sa pariskim  Monmartrom. Poznati pesnik Đura Jakšić, stanovao je u Skadarliji. Svake noći posle posla se napijao u kafanama. Jedne noći odlučio je da ne ode u kafanu već pravo kući. Prošao je pored svih kafana, i došavši na kućni prag, rekao je sebi “Đuro baš si karakter, ajde da te častim”. Danas se kuća Đure Jakšića u Skadarliji koristi za čitanje poezije u čuvenim Skadarlijskim noćima.

Sve kafane Skadarlije tvrde da su najstarije i jedinstvene, i sve se nadmeću neobičnim imenima: Šešir moj, Ima dana, Dva Jelena,Tri šešira.

Ko voli jela sa roštilja, Beograd je pravi raj, jer hrana sa roštilja je uvek na meniju. U koju god kafanu da pođete istina o kafanama u Skadarliji je da su sve izvanredne , i da je svaka od njih podjednako važna, za boemski duh koji karakteriše ovu četvrt.

noćni život beograda

Gde izaći u Beogradu

Beograd je grad koji se budi sa zalaskom sunca.Prati ga glas da nudi dinamičan noćni život, prijateljsku atmosferu, odlične klubove i barove, kao i to da ne postoje orgovarajući propisi za noćni život, što Beograd čini savršenim mestom za žurke i zabavu. Beograd je nedavno proglašen najboljim gradom za zabavu na svetu od strane najvećeg svetskog putnog vodiča “Lonely Planet”. Beograd je ponosan na svoj noćni život.

Smeštaj i piće u Beogradu su relativno jeftini a izbor bezalkoholnih i alkoholnih pića je zaista veliki. Jedno od najpopularnijih pića je rakija. Rakija je kao brend destilisan od prirodne mešavine šljiva, grožđa ili trava. Najpopularnije rakije su  šljivovica, lozovača, klekovača,viljamovka. Što se tiče piva Beograđani najviše vole Jelen i Lav. Vranac je najpopularniji od crnih vina, kao i  vina Kosovsko crno i Car Lazar. Od belih vina najviše se konzumira Banatski rizling, Karlovački rizlingiI Smederevka.

Beogradski klubovi, barovi,  diskoteke i kafići su savršeno mesto za opuštanje i zabavu u dobrom ritmu. Tipičan izlazak u Beogradu počinje uoko ponoći i traje do ranih jutarnjih sati. Bez obzira koju vrstu muzike volite , u Beogradu će se naći mesto za svačiji ukus. Neki od najpoznatijih klubova kod mladih su Akademija, čuveni KST,koji se nalazi u podrumu elektrotehničkog fakulteta.

Mnogi noćni klubovi u letnjim mesecima se sele iz grada na  splavove, duž obala reka. To su idealna mesta za provod tokom toplih letnjih noći.Većina splavova je usidrena između dva mosta na Savi , kao I na obali iza hotela Jugoslavija I Grand Casino. Nekoliko splavova nalazi se na Adi Ciganliji. Oni koji vole muzikusa zapada idu na splav “Plastik”, ljubitelji srpske pesme idu na splav “Sindikat”. Jedan od novijih splavova je “Hot Mess”,gde možete da se opustite i u toku dana.

Živ i energičan život u Beogradu  čini ovaj grad rajem za mlade Beograđane kao i turiste koji dođu u posetu. Beograđani vole da izlaze I da se druže.

Nezaposlenost je velika, dok je prosečna mesečna  plata  u Srbiji dosta niska. Za mnoge  izlazak  predstavlja beg od realnosti  i način da se zaborave svakodnevni problemi.

Stil i dobar ukus za modu jesu ono što Beograđane čini veoma atraktivnim. Knez Mihailova je više modna pista nego obična pešačka zona. Dobila je ime po Knezu Mihailu Obrenoviću, čija se statua nalazi u blizini na Trgu Republike, mestu na kojem se ljudi nalaze, za koje se obično kaže “kod konja. Knez Mihailova je omiljeno šetalište Beograđana. Ova ulica je mesto, gde se ide da bi bili viđeni. Za mnoge fizički izgled znači mnogo toga. Ovaj način razmišljanja doveo je do stvaranja tipa žena, poznatih kao sponzoruše, ili drugačije rečeno trofej-devojke. U Beogradu se kaže da je moto ovih devojaka “Ti se brini o meni ,a ja ću izgledati lepo pored tebe.”

Ovo se može najbolje uočiti u ulici Strahinjića Bana,  poznatijoj kao “Silikonska dolina”, po silikonskim poprsjima, sponzoruša u pratnji svojih momaka gangstera.

U poslednje vreme, turisti ne dolaze u Beograd da bi videli znamenja, već da bi poboljšali svoj vid. Medicinski turizam je u Beogradu počeo da cveta. A to se može videti u specijalnoj bolnici “Sveti vid”.

Šoping

Za one koji to sebi mogu da priušte, šoping u Beogradu  može da bude veoma prijatan.

Da biste znali koji su najnoviji modni trendovi prošetajte do knez Mihailove ulice, koja se nalazi u samom centru Beograda.Ovo je najraskošnija ulica za šoping  u Beogradu u kojoj se nalaze bitici vodećih svetskih dizajnera, i druge radnje koje prodaju antikvitete, knjige, narodne rukotvorine, poklone, muziku I drugo. Takođe u ovoj se ulici nalaze brojne umetničke galerije.

Najpoznatija pijaca u Beogradu je Kalenić pijaca.  Od kada je izgrađena 1926 g. to je najpopularnija tržnica  ne samo za one koji žive u centru , već I za stanovnike ostalih delova grada. Na pijaci je uvek kvalitetna ponuda voća i povrća i mlečnih proizvoda.

Beograd je uvek bio otvoren grad, pa čak i u vreme socijalizma. Bio je poznat po svojoj liberalnosti. Beogradska gostoljubivost poznata je širom sveta. Ljudi su u Beogradu toliko prijatni i srdačni da posetioci ne veruju da se nalaze u metropoli. Beograd je sve više primamljiva turistička destinacija.

Kultura Beograda

Pozorište je još  jedan popularan oblik zabave u Beogradu. Pozorišta su bila dobro posećena čak I u vreme rata tokom devedesetih godina.. Možda zato što je to bio beg od stvarnosti . Narodno pozorište u Beogradu osnovano je 1863g. Posle Kapetan Mišinog zdanja bila je to najveća i  najluksuznija zgrada u Srbiji. Tokom Drugog svetskog rata pozorište je bilo oštećeno , ali je ubrzo popravljeno , a kasnije ponovo renovirano. Povratilo je slavu koje je imalo pre Drugog svetskog rata. Zgrada Narodnog pozorišta predstavlja spoj modernog i  tradicionalnog u arhitekturi.

U Beogradu se organizuju brojni festivali sa tridesetgodišnjom tradicijom. Međunarodni filmski festival  Fest je jedan od najvećih, u jugoistočnoj Evropi. Ovaj festival je mesto gde se sastaju najbolji iz domaće i strane kinematografije. Beograd je oduvek bio kinematografski centar. Samo 5 meseci nakon premijere filma brace Limijer u Beogradu je predstavljen isti repertoar kao u Parizu u trajanju d 25 dana. Beograd je postao prva filmska pozornica na Balkanu.

Od tog dana Beograd je opčinjen filmom. Neki ode Beograđana su režirali  najbolje filmove na svetu. Čuveni srpski reditelj  Emir Kusturica pre nekoliko godina vratio se sa Kanskog festival okićen sa dve  Zlatne palme za filmove “Otac na službenom putu” i “Underground” . Srpska kinematografija je ostvarila brojne nagrade i priznanja , dočaravajući snagu i vitalnost srpske kulture I filma. 1909 godine je otvoren prvi redovan bioskop. 1911 je snimljen prvi srpski igrani film o životu i delu vođe Prvog srpskog ustanka Karađorđa. Jedan od uglednijih srpskih režisera je i Dušan Makavejev.  Najveći broj kultnih srpskih filmova snimljen je posle sedamdesetih. “Ko to tamo peva”, “Maratonci trče počasni krug” “Balkanski špijun “ su neki od njih.

Mnoge od poznatih ličnosti su upravo Beograđani. Jedan od njih je  Novak Đoković najbolji teniser  i najbolji igrač ikada na  svetu. Tu su još i Ana Ivanović, Jelena Janković, kaoiI mnogi sportisti koji su osvajači brojnih medalja u košarci, vaterpolu odbojci.

Iako nije rođeni  Beograđanin, Ivo Andrić, je u njemu proziveo mnogo godina , i u njemu je i umro. Andrić je bio srpski  romanopisac  i pisac kratkih priča,  dobitnik Nobelove nagrade  za književnost 1961. g. Najpoznatiji njegovi  romani su “ Na drini ćuprija” i “Travnička hronika”. Andrić je voleo Beograd svim srcem i ovom gradu su posvećena neka od njegovih najlepših pisanja.  Kako je napisao “Nebo je nad Beogradom prostrano i visoko, promenljivo a uvek lepo”.